Uglavnom u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini (između ostalih zemalja jugoistočne Evrope: Makedonije, Dalmacije i Slavonije u prošlosti), pravoslavne porodice imaju godišnje proslave u čast svog sveca zaštitnika. Taj praznik se naziva Slava, ili Krsna Slava, i predstavlja praznik koji se slavi od početka 13. vijeka. Proslava porodičnog svetaca zaštitnika upisana je 2014. godine na UNESCO reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. To je „društveno i duhovno dobro koje se prenosi s oca na sina“, gdje svetac zaštitnik predstavlja zaštitnika porodice/kuće. Jezgro proslave čine različiti rituali koji uključuju beskrvno žrtvovanje tj. Pravljenje slavskog hljeba/slavskog kolača i kuvanog kukuruza, zatim ikonu kućnog zaštitnika, paljenje posebne svijeće za ovu priliku i prelijevanje slavskog kolača vinom, njegovo okretanje u smjeru sunca i na kraju lomljenje na četiri dijela. Slavski kolač priprema i ukrašava supruga muškarca koji nosi slavu (gospođa kuće). Ritual lomljenja kolača obično prati zahvaljivanje i molitve svecu/zaštitniku porodice. Sve je to dio gozbe za porodicu, prijatelje i komšije. Nakon Božića, slava je najradosniji praznik za one koji je slave.
Slava je veoma važna i kulturno i sociološki, jer predstavlja ključnu karakteristiku srpske (pravoslavne) pripadnosti i jedan je od glavnih praznika za društvena okupljanja, što doprinosi očuvanju ove tradicije i naslijeđa do danas. Ova tradicija je održavana u svim okolnostima (u siromaštvu i bogatstvu, tokom tužnih i radosnih životnih događaja, tokom rata) i preživjela je mnoge prepreke i zabrane kroz historiju, posebno one koje su dolazile od Mletačke republike, Osmanskog carstva, Austro-Ugarske i komunizma. Osim svoje vrijednosti u očuvanju nacionalnog i duhovnog identiteta, slava ima veću društvenu i zajedničku vrijednost, s obzirom na to da ne predstavlja lični, individualni praznik, već je slavlje porodice i zajednice, koja je prevazišla mnoge zabrane i ostala važan dio svakog doma.
Mostly in Serbia, Montenegro and Bosnia and Herzegovina (among other countries of the Sout-eastern Europe: Macedonia, Dalmatia and Slavonia in the past), Orthodox Christian families have annual celebrations in honor of their patron saint. That holiday is called Slava, or Krsna Slava, and it represents a holiday that has been celebrated from the beginning of the 13th century. The celebration of the family saint patron’s day was inscribed in 2014 on UNESCO’s Representative List of the Intangible Cultural Heritage of Humanity. It is a “social and spiritual good passed down from father to son”, where the patron saint represents a protector of the family/house. The core of the celebration consists of various rituals that include bloodless sacrifice of Slava bread/Slava cake and boiled corn, then the icon of the house’s patron saint, lighting a special candle for this occasion, and pouring of wine over the Slava cake, turning it around sunwise, and finally breaking it into four pieces. The Slava cake is being prepared and decorated by the wife of the man who carries the Slava (lady of the house). The ritual of breaking the cake is usually followed by saying thanks and prayers to the saint/protector of the family. All of this is a part of a feast for family, friends and neighbours. After Christmas, Slava is the most joyful holiday for those who celebrate it.
Slava is very important both culturally and sociologically, because it represents a crucial characteristic of Serbian (Orthodox Christian) identity, and one of the main holidays for social gatherings, which contributes to keeping this tradition and heritage alive to this day. This tradition was kept alive in all circumstances (in poverty and wealth, during sad and joyful life events, during war) and it has survived many obstacles and bans throughout history, in particular those that came from the Venetian Republic, Ottoman Empire, Austro-Hungarian Empire, and Communism. Except its value regarding the preservation of national and spiritual identity, the Slava has a greater social and community value, considering it does not represent a personal, individual holiday, it is a matter of family and community, that overcame many bans and has remained an important part of every home.
Lilanje je drevni narodni običaj, tipičan za stanovništvo istočne Bosne i zapadne Srbije, koji, prema starim vjerovanjima, datira iz perioda prije hri...
Postoji pretpostavka da ritual Sicanja/Bocanja, ili tradicionalni običaj tetoviranja među katolkinjama iz današnje Bosne i Hercegovine i nekih dijelov...
Pravoslavni hrišćani slave Ivandan/Ivanjdan 7. jula, praznik nazvan po Svetom Ivanu/Jovanu Krstitelju i njegovom rođendanu. Tradicionalno na ovaj dan,...
The term ‘Balkanism’ has multilayered meaning. First, it can be understood as an academic discourse, defined by Maria Todorova (Imagining the Balkans,...
Pojam kuće u balkanskim jezicima često se poistovjećuje sa riječju ognjište. Mjesto gdje vatra gori, gdje se nikad ne gasi, predstavlja pravi dom i ku...
Balkanski region je deo zemlje koji je tokom vijekova bio naseljen mnogim narodima. Ovo bogatstvo se ogleda i u narodnoj nošnji, koja je vrlo često od...
Kolo je drevni oblik plesa koji se praktikuje u cijelom svijetu, u različitim kulturama na svim kontinentima. Prevedeno kao ples u krugu, to je najran...
Kao i kod svih pravoslavnih hrišćana, kult ikona u domovima je izuzetno važan i negovan. Ikone su korišćene ne samo u liturgijskim postavkama, bitkama...
Među hrišćanima na Balkanu, jedan od najznačajnijih praznika u folklornom smislu je Badnji dan (dan uoči Božića). Etimološki, riječ badnjak može nasta...
Sakupljanje antikviteta je sveprisutan koncept u mnogim društvima. Postoje razni razlozi za prikupljanje i razne kategorije koje ljudi traže. Na Balka...